U poslednjih nekoliko godina, brzi razvoj AI alata i cloud tehnologija suštinski je transformisao digitalni prostor i svakodnevni život, ali je istovremeno otvorio i nove rizike, posebno u pogledu rastuće potrošnje energije i pritisaka na životnu sredinu. U centru ove promene nalaze se data centri, koji su postali ključna infrastruktura modernih digitalnih sistema, uz istovremeno sve intenzivnije korišćenje prirodnih resursa. Ovo otvara važno regulatorno pitanje: na koji način treba regulisati data centre, kako bi njihov dalji razvoj ostao usklađen sa ciljevima energetske efikasnosti i zaštite životne sredine?
Brza ekspanzija data centara i rastuća potražnja za energijom
Data centar se može definisati kao objekat koji smešta i pokreće velike računarske sisteme. On obično sadrži više servera, uređaje za skladištenje podataka i mrežnu opremu koji omogućavaju IT infrastrukturu za organizacije da čuvaju, upravljaju, obrađuju i prenose velike količine podataka.
Data centri su visoko energetski intenzivni jer u okviru njih neprekidno rade hiljade energetski zahtevnih servera i AI procesora, uz istovremenu potrebu za snažnim sistemima hlađenja kako bi se sprečilo pregrevanje i obezbedio stabilan rad. U 2023. godini procenjuje se da je potrošnja energije data centara činila oko 4,4% ukupne godišnje potrošnje električne energije u SAD. Potrošnja energije data centara raste iz godine u godinu, a 2024. se procenjuje da su bili odgovorni za oko 1,5% ukupne svetske godišnje potrošnje električne energije, dok je ta potražnja porasla za 17% tokom 2025. godine.
S tim u vezi, data centri mogu imati značajne negativne uticaje na životnu sredinu zbog visoke potrošnje električne energije, velike potrebe za vodom za hlađenje, emisija gasova sa efektom staklene bašte kada energija dolazi iz fosilnih izvora, kao i zbog pritiska na lokalnu infrastrukturu i prirodne resurse.
Sa druge strane, odnos između data centara i energetske tranzicije postaje sve značajniji. Kako potražnja za električnom energijom digitalne infrastrukture nastavlja da raste, obezbeđivanje da data centri koriste obnovljive izvore energije, energetski efikasne tehnologije i da su bolje integrisani u elektroenergetske sisteme postaje ključno pitanje.
Ovaj razvoj zahteva jasne strategije i regulatorne standarde kako bi se obezbedilo da data centri budu usklađeni sa ciljevima neto nultih emisija, da budu integrisani u širu energetsku tranziciju i da minimizuju svoj negativni uticaj na životnu sredinu.
Sve intenzivnija regulacija održivosti data centara u EU
U nekoliko država članica Evropske unije već se vode ozbiljne rasprave o tome gde i pod kojim uslovima se mogu graditi novi data centri, posebno imajući u vidu rastući pritisak na elektroenergetske sisteme i lokalne resurse. Kako navodi Politico Europe, razvoj data centara postaje jedno od ključnih infrastrukturnih, energetskih, i ekoloških pitanja Evropske unije. Zbog toga EU reguliše data centre kroz kombinaciju postojećeg zakonodavstva, mekih instrumenata i novih političkih inicijativa usmerenih na energetsku efikasnost i održivost u skladu sa ciljevima Zelenog dogovora.
Direktiva o energetskoj efikasnosti obavezuje države članice da od vlasnika i operatera data centara sa instaliranom IT snagom od najmanje 500 kW zahtevaju godišnje objavljivanje ključnih podataka o energetskim performansama, uključujući potrošnju energije, efikasnost, sisteme hlađenja i uticaj na životnu sredinu, koji se zatim unose u javno dostupnu EU bazu podataka na ukupnom nivou. Pored toga, države članice se podstiču da promovišu primenu najboljih praksi iz EU Kodeksa ponašanja za energetsku efikasnost data centara za objekte iznad 1 MW, dok je Evropska komisija zadužena da proceni prikupljene podatke i, po potrebi, predloži dalje obavezujuće mere poput minimalnih standarda energetske efikasnosti i puta ka sektoru data centara sa neto nultim emisijama.
Ključni obavezujući instrumenti uključuju i Ekodizajn regulativu za servere i opremu za skladištenje podataka, koja propisuje zahteve energetske efikasnosti za hardver. Ove mere dopunjuje EU Taksonomija održivih aktivnosti, koja usmerava održiva ulaganja kroz definisanje ekološki održivih ekonomskih aktivnosti, uključujući i kriterijume relevantne za data centre. Pored obavezujućih pravila, EU koristi i neobavezujuće instrumente poput EU Kodeksa ponašanja za energetsku efikasnost data centara i Kriterijuma za zelenu javnu nabavku, koji podstiču primenu najboljih praksi u oblasti energetske efikasnosti i održivosti.
Istovremeno, širenje data centara otvara pitanje njihove potencijalne uloge u zelenoj tranziciji. Sve više se razvija koncept „zelenih data centara” kroz korišćenje obnovljivih izvora energije, korporativne PPA ugovore, ulaganja u energetsku efikasnost, efikasnije sisteme hlađenja, upravljanje potrošnjom energije i bolju integraciju u elektroenergetske sisteme.
U evropskoj regulatornoj i stručnoj debati sve češće se postavlja pitanje da li data centri mogu postati deo rešenja energetske tranzicije, a ne dodatno opterećenje elektroenergetskih sistema.
Šta ovo znači za Srbiju?
Srbija već razvija kapacitete digitalne infrastrukture, uključujući postojeće data centre i rast cloud i digitalnih servisa. Posebno važan primer su Državni data centri u Beogradu i Kragujevcu, kao i brojni najavljeni projekti, poput onog koji će biti izgrađen u Pančevu. Istovremeno, očekuje se da će rast potražnje za AI sistemima, cloud uslugama i skladištenjem podataka dodatno povećati investicije u data centre u narednim godinama.
Razvoj ove infrastrukture može predstavljati značajnu priliku za jačanje tehnoloških kapaciteta, ali istovremeno otvara i važna pitanja u vezi sa:
- raspoloživošću energetskih kapaciteta
- priključenjem na elektroenergetsku mrežu
- razvojem obnovljivih izvora energije
- upravljanjem rastućom potrošnjom energije
- potrošnjom vode i sistemima hlađenja
- budućim ESG i održivim zahtevima tržišta, investitora i EU okvira
U Srbiji se data centri ne uređuju posebnim, zasebnim pravnim okvirom, već se na njih primenjuje kombinacija propisa iz oblasti energetike, građevinarstva, elektronskih komunikacija i zaštite životne sredine, u zavisnosti od konkretnog aspekta njihovog funkcionisanja.
S obzirom na proces pristupanja Evropskoj uniji i obaveze iz Energetske zajednice, očekuje se da će evropski regulatorni trendovi u oblasti energije, energetske efikasnosti i održivosti sve snažnije oblikovati i domaće tržište. U tom smislu, pitanje više nije da li će se data centri razvijati, već kako ih razvijati na održiv način, u skladu sa dugoročnim energetskim i klimatskim ciljevima.
U narednim godinama, razvoj data centara sve više će postajati pitanje energetskog i ekološkog prava. Zato je važno razvijati stručnu debatu o tome kako uskladiti širenje digitalne infrastrukture sa principima održivosti, energetske tranzicije i zaštite životne sredine – kako u Evropskoj uniji, tako i u Srbiji. Razvoj digitalne infrastrukture i održive energetike više se ne mogu posmatrati odvojeno.