Evropska unija ponovo se suočava sa posledicama visoke zavisnosti od uvoza fosilnih goriva – čak 57% ukupne potrošnje energije dolazi iz uvoza, što značajno povećava ranjivost na spoljne poremećaje. Kako ističe Evropska komisija u okviru plana za ubrzanje Energetske unije (AccelerateEU), rast cena energije već ima direktne negativne efekte na domaćinstva i privredu, posebno na mala i srednja preduzeća i energetski intenzivne sektore.
Predmetni plan predstavlja deo kontinuiranog odgovora Evropske unije, koji će se dalje prilagođavati razvoju okolnosti, uz mogućnost uvođenja dodatnih mera. Njime se definiše pet ključnih pravaca delovanja, sa ciljem istovremene zaštite potrošača u kratkom roku i jačanja otpornosti energetskog sistema na srednji i dugi rok.
Prvo, predviđeno je jačanje koordinacije između država članica i sa međunarodnim partnerima. Dosadašnje mere u okviru plana REPowerEU već su doprinele smanjenju potrošnje gasa za 18%, čime su ublaženi tržišni pritisci i unapređena stabilnost snabdevanja.
Drugo, plan obuhvata mere za zaštitu potrošača i privrede od cenovnih šokova, uključujući subvencije, poreske olakšice i socijalne tarife, uz posebne mehanizme zaštite najugroženijih kategorija. Paralelno, podstiču se ulaganja u čiste tehnologije radi dugoročnog smanjenja troškova i zavisnosti od fosilnih goriva.
Treće, naglasak je na ubrzanju prelaska na domaće izvore čiste energije i elektrifikaciju. To podrazumeva razvoj obnovljivih izvora energije, pojednostavljenje regulatornih procedura, modernizaciju postojećih kapaciteta, kao i širenje elektrifikacije u industriji, grejanju i transportu, uz razvoj prateće infrastrukture.
Četvrto, unapređenje energetskog sistema prepoznato je kao ključni preduslov energetske bezbednosti. Prioriteti uključuju razvoj prekogranične infrastrukture, modernizaciju mreža i uklanjanje sistemskih ograničenja, uz širu primenu pametnih tehnologija i kapaciteta za skladištenje energije.
Konačno, poseban fokus stavljen je na mobilizaciju investicija. Iako su već angažovana značajna javna sredstva, procenjuje se da su potrebna ulaganja od oko 660 milijardi evra godišnje do 2030. godine, što implicira nužnost snažnijeg uključivanja privatnog kapitala u finansiranje energetske tranzicije.
U celini posmatrano, predložene mere potvrđuju da energetska bezbednost, ekonomska stabilnost i klimatska politika predstavljaju međusobno povezane ciljeve koji zahtevaju koordinisan i ubrzan institucionalni odgovor.