Ministarstvo finansija donelo je tri nova pravilnika kojima se, sedam meseci nakon početka primene Zakona o porezu na emisije gasova sa efektom staklene bašte i Zakona o porezu na uvoz ugljenično intenzivnih, uspostavlja operativni okvir neophodan za njihovo praktično sprovođenje. Pravilnici su stupili na snagu 23. jula 2026. godine.
Reč je o sledećim aktima:
- Pravilnik o obliku, sadržini i načinu podnošenja poreske prijave za porez na emisije gasova sa efektom staklene bašte, načinu ostvarivanja prava na poreski kredit i obliku, sadržini i načinu vođenja evidencije uloženih finansijskih sredstava u mere za smanjenje emisija CO₂Eq (Pravilnik o prijavi za GHG porez);
- Pravilnik o obliku, sadržini i načinu podnošenja poreske prijave za porez na uvoz ugljenično intenzivnih proizvoda, načinu ostvarivanja prava na poreski kredit, načinu obračuna visine poreskog kredita i dokumentaciji potrebnoj za verifikaciju plaćanja u zemlji porekla (Pravilnik o prijavi za porez na uvoz UIP); i
- Pravilnik o rokovima i podacima koje Uprava carina dostavlja Poreskoj upravi u skladu sa Zakonom o porezu na uvoz ugljenično intenzivnih proizvoda (Pravilnik o dostavljanju podataka).
Kontekst: nacionalni odgovor na CBAM:
Oba zakona predstavljaju srpski odgovor na uspostavljanje Mehanizma Evropske unije za prekogranično usklađivanje cene ugljenika (Carbon Border Adjustment Mechanism – CBAM), čija je definitivna primena počela 1. januara 2026. godine. Domaći porez na GHG emisije, po stopi od 4 evra po toni CO₂ ekvivalenta, obračunava se postrojenjima u energetski intenzivnim delatnostima, proizvodnji veštačkih đubriva, cementa, gvožđa i čelika, aluminijuma i električne energije, i on predstavlja nacionalni pandan CBAM-u, primenjen na uvoz istih kategorija proizvoda.
Logika sistema je dvostruka: s jedne strane se u domaći pravni poredak uvodi princip “zagađivač plaća”, a s druge se deo prihoda koji bi inače, kroz kupovinu CBAM sertifikata, pripao budžetu EU, zadržava u Srbiji, uz mogućnost da se plaćeni domaći porez prizna kao umanjenje buduće CBAM obaveze za izvoznike na tržište EU.
Do sada je, međutim, nedostajala procedura: obrasci prijava, način dokazivanja emisija i uslovi za korišćenje poreskih kredita nisu bili propisani, što je obveznike ostavljalo bez jasnog administrativnog puta za ispunjenje već postojeće zakonske obaveze. Novi pravilnici tu prazninu popunjavaju.
Pravilnik o prijavi za GHG poreza: obrazac PP EGESB i sistem poreskih kredita:
Obveznici poreza na emisije, privredna društva i preduzetnici koji poseduju dozvolu za emisiju GHG, prijavu podnose na Obrascu PP EGESB, uz koju se u elektronskom obliku (PDF/JPG) dostavlja verifikovani izveštaj o emisijama, odnosno procena nadležnog organa ako verifikacija nije sprovedena, kao i eventualni izmenjeni izveštaji.
Uz prijavu se obavezno prilažu i dva posebna obrasca: PIE, kojim se po pojedinačnom postrojenju prijavljuju izvori GHG emisija, i OUE, kojim se sabira ukupna emisija za ceo poreski period. Na osnovu njih se utvrđuje oporeziva količina CO₂eq.
Posebno je uređen mehanizam poreskog kredita za ulaganja u mere smanjenja emisija. Obveznik vodi posebnu evidenciju uloženih sredstava za svaki projekat pojedinačno, iz koje se isključuje PDV ukoliko obveznik ima pravo na njegov odbitak.
Uz prijavu se dostavljaju Obrazac PK-1 (analitički pregled investicija i projekata) i Obrazac PK-2 (obračun ukupno uloženih sredstava i iznosa kredita koji se koristi u datom periodu).
Pravilnik o prijavi za porez na uvoz ugljenično intenzivnih proizvoda: teret dokazivanja na uvozniku:
Kada je reč o prijavi poreza na uvoz ugljenično intenzivnih proizvoda, prijava se podnosi na Obrascu PP UUIP, uz koji se obavezno prilaže Obrazac UP, odnosno pregled uvezenih ugljenično intenzivnih proizvoda po dobavljaču i tarifnoj oznaci, sa podacima o količini uvoza, primenjenoj metodi utvrđivanja emisije, emisiji po jedinici proizvoda, ukupnoj i referentnoj emisiji, oporezivoj emisiji, poreskoj obavezi pre umanjenja i iznosu poreskog kredita.
Ključan element ovog pravilnika jeste mehanizam poreskog kredita za cenu emisija već plaćenu u zemlji porekla proizvoda, koji se obračunava prema srednjem kursu NBS na dan plaćanja, a ne može preći ni iznos koji bi važio da je proizvod proizveden u Srbiji, ni ukupnu poresku obavezu iskazanu u prijavi za taj period. Dokazivanje se vrši izveštajem o verifikaciji emisija CO₂eq i potvrdom nadležnog organa zemlje porekla o izvršenom plaćanju, pri čemu strana dokumentacija mora biti prevedena od strane ovlašćenog sudskog tumača. Ovaj mehanizam u suštini preslikava logiku samog CBAM-a, koji na nivou EU priznaje cenu ugljenika već plaćenu van Unije čime se sprečava da isti proizvod bude dvostruko opterećen, prvo domaćim porezom, a potom i CBAM taksom.
Pravilnik o dostavljanju podataka: uloga Uprave carina:
Trećim pravilnikom uvodi se obaveza Uprave carina da Poreskoj upravi, elektronskim putem i najkasnije do 10. u mesecu za prethodni mesec, dostavlja podatke iz jedinstvene carinske deklaracije o uvozu ugljenično intenzivnih proizvoda: tarifnu oznaku, naziv robe, količinu, zemlju porekla, carinsku vrednost, broj i datum JCI, kao i podatke o uvozniku i sprovedenom carinskom postupku. Time se uspostavlja mehanizam unakrsne provere između podataka o stvarno uvezenoj robi i onoga što obveznik samostalno prijavljuje Poreskoj upravi.
Značaj donetih pravilnika:
Ovi pravilnici nisu samo tehnički administrativni akti, već oni određuju koliko će sistem oporezivanja ugljenika u praksi biti ekološki verodostojan. Kredibilitet celog modela zavisi od kvaliteta verifikacije: samo emisije i uštede koje su nezavisno verifikovane mogu biti osnov za utvrđivanje poreske obaveze, odnosno za priznavanje poreskog kredita. Bez pouzdanog sistema monitoringa, izveštavanja i verifikacije (MRV), princip “zagađivač plaća” rizikuje da ostane deklarativan, a poreski kredit za “zelene” investicije da finansira mere koje bi obveznik i inače preduzeo, umesto da podstiče stvarno, dodatno smanjenje emisija.
Detaljno propisivanje podataka po pojedinačnom postrojenju (Obrazac PIE) takođe predstavlja korak ka transparentnijem i uporedivijem sistemu praćenja emisija u Srbiji, koji bi u budućnosti mogao poslužiti kao osnova za dalje usklađivanje sa sistemom trgovanja emisijama EU (EU ETS).
Međutim, ostaju određena pitanja otvorena u praksi:
- Zakonski rok za donošenje podzakonskih akata bio je 180 dana od usvajanja zakona (decembar 2025), dok su pravilnici objavljeni tek krajem jula 2026. godine (gotovo sedam meseci nakon što je zakonska obaveza plaćanja poreza već počela da se primenjuje). Ostaje da se vidi kako će ovo kašnjenje biti razrešeno u pogledu rokova za podnošenje prvih poreskih prijava i prikupljanje potrebne dokumentacije za protekli period.
- Da li će metodologija za utvrđivanje referentne emisije kod uvoznih proizvoda biti u potpunosti usklađena sa pravilima CBAM-a na nivou EU, s obzirom na to da eventualna neusklađenost može dovesti do različitog obračuna za isti proizvod na nacionalnom i na evropskom nivou?
- Da li Poreska uprava i Uprava carina raspolažu tehničkim kapacitetima za redovnu mesečnu razmenu i unakrsnu proveru velikog obima carinskih i poreskih podataka?
- Obaveza prevoda strane dokumentacije od strane ovlašćenog sudskog tumača predstavlja dodatni administrativni i finansijski teret za uvoznike, naročito mala i srednja preduzeća, i otvara pitanje da li će prevodi biti dostupni u rokovima koji odgovaraju poreskom kalendaru.
- Na koji način će nadležni organi nadzirati rad verifikacionih tela koja izdaju izveštaje o emisijama, imajući u vidu da kvalitet te verifikacije neposredno određuje i visinu poreske obaveze i visinu poreskog kredita?
Od doslednosti sprovođenja ovih pravilnika, posebno u pogledu kvaliteta verifikacije emisija i usklađenosti metodologije sa evropskim CBAM okvirom, zavisiće ne samo fiskalna funkcionalnost novog sistema, već i njegova suštinska ekološka svrha: da troškovi zagađenja budu realno i pravično raspoređeni, a sredstva prikupljena kroz zelene poreze zaista usmerena ka dekarbonizaciji privrede.
Rulebooks on Green Taxes: Ministry of Finance Establishes Administrative Framework for CO₂ Taxation
The Ministry of Finance has adopted three new rulebooks which, seven months after the Law on the Tax on Greenhouse Gas Emissions and the Law on the Tax on Imports of Carbon-Intensive Products entered into application, establish the operational framework necessary for their practical implementation. The rulebooks entered into force on 23 July 2026.
The acts in question are:
- The Rulebook on the Form, Content and Manner of Submitting the Tax Return for the Tax on Greenhouse Gas Emissions, the Manner of Exercising the Right to a Tax Credit, and the Form, Content and Manner of Keeping Records of Financial Resources Invested in Measures to Reduce CO₂eq Emissions (Rulebook on the GHG Tax Return);
- The Rulebook on the Form, Content and Manner of Submitting the Tax Return for the Tax on Imports of Carbon-Intensive Products, the Manner of Exercising the Right to a Tax Credit, the Method of Calculating the Amount of the Tax Credit, and the Documentation Required to Verify Payment in the Country of Origin (Rulebook on the CBAM-Import Tax Return); and
- The Rulebook on the Deadlines and Data the Customs Administration Submits to the Tax Administration in Accordance with the Law on the Tax on Imports of Carbon-Intensive Products (Rulebook on Data Submission).
Context: a national response to CBAM
Both laws represent Serbia’s response to the establishment of the EU’s Carbon Border Adjustment Mechanism (CBAM), whose definitive regime began applying on 1 January 2026. The domestic tax on GHG emissions, charged at a rate of EUR 4 per tonne of CO₂ equivalent, is levied on installations in carbon-intensive sectors — the production of artificial fertilizers, cement, iron and steel, aluminium, and electricity — and it represents the national counterpart to CBAM, applied to imports of the same product categories.
The logic of the system is twofold: on one hand, it introduces the “polluter pays” principle into the domestic legal order; on the other, it retains in Serbia a share of the revenue that would otherwise, through the purchase of CBAM certificates, flow to the EU budget, while allowing the domestic tax paid to be credited against the future CBAM liability of exporters to the EU market.
Until now, however, the implementing procedure was missing: the tax return forms, the method of evidencing emissions, and the conditions for using tax credits had not been prescribed, leaving taxpayers without a clear administrative path to fulfil an obligation that was already legally in force. The new rulebooks fill that gap.